Project Description

Podjelite na :

Župna crkva u Novigradu

Župa se po prvi puta spominje 1018. godine pod imenom Dobra. Slikovita župna crkva nosi titul Uznesenja Blažene Djevice Marije i jedna je od najstarijih građevina na karlovačkom području te jedan od njegovih simbola. Spominje se u popisu župnih crkava u Kaptolskom statutu iz 1334. godine, a posvećena je 20. srpnja 1823. po Maksimilijanu Vrhovcu. Crkva je pod zaštitom Ministarstva kulture RH kao spomenik kulture nulte kategorije.

Svetište crkve sagrađeno je u 15. stoljeću u gotičkom stilu sa križno rebrastim svodom, kasnije je dograđena i jedna lađa koja je 1781. godine barokizirana. Kamenim pločama crkvu je dao popločiti ban Ladislav Pejačević.
U kolovozu 1182. godine položen je kamen temeljac za današnji toranj koji je visok oko 25m, a u studenom iste godine zazvonila su zvona na novom tornju.

Prozori iza glavnog oltara i s bočnih strana lađe ukrašeni su vitrajima, darovima župljana iz Amerike (1914. i 1916. godine) i Amalije pl. Sladović (1914. godine). Glavni oltar sv. Marije iz 1914. sa svetohraništem ukrašen je likovima četiriju evanđelista i skulpturom Bogorodice s djetetom iz 16. stoljeća te skulpturama svetih Ane i Joakima iz 18. stoljeća.
Postoje još i dva pokrajnja oltara: oltar s oltarnom palom Ilije proroka, djelo A. Haffnera iz 1909. i oltar s oltarnom palom sv. Antuna Pustinjaka, djelo Krombacha iz 1911. Na oltaru sv. Antuna nalaze se kipovi svetih Lucije i Apolonije, a na oltaru proroka Ilije nalaze se kipovi svetih Florijana i Valentina. U blizini oltara svetog Antuna Pustinjaka nalazi se barokna drvena propovjedaonica iz godine 1792. U blizini oltara Ilije proroka nalazi se drvena skulptura Bezgrješne Djevice, zaštitnice župe, s natpisom koji zaziva njenu zaštitu nad hrvatskim narodom koji je dar župljana iz Amerike, iz 1916.
Muka Spasiteljeva prikazana je na 14 slika s postajama Križnog puta, ulje na platnu s kraja 19. stoljeća.
Orgulje je izgradio poznati mariborski majstor Jozef Brandl početkom 20. stoljeća.
Na prostoru ispred crkve nekad je bilo groblje, pa ga se još i danas naziva “cimitrom”, prema latinskoj riječi za groblje.